Definicija

Kada krvni sud naprsne unutar mozga ili između mozga i lobanje dođe do nastanka intrakranijalnog hematoma. Hematom (nakupljanje krvi) vrši pritisak na moždano tkivo. Ovo stanje može da nastane kada tečnost koja okružuje mozak ne može da apsorbuje silu iznenadnog udarca ili iznenadnog zaustavljanja. Mozak tako može uz primenu sile da sklizne prema unutrašnjem zidu lobanje i da pretrpi udarac. Neke od povreda glave, poput potresa mozga, mogu biti manje, ali intrakranijalni hematom je opasno stanje koje zahteva hitnu lekarsku pomoć. U većini slučajeva potrebno je izvršiti hirurški zahvat kako bi se uklonio hematom.

 

Simptomi

Simptomi intrakranijalnog hematoma mogu da se pojave momentalno nakon udarca u glavu, ili čak nakon nekoliko nedelja, pa i duže. Postoji period koji se naziva lucidnim intervalom, kada osoba koja je imala povredu glave deluje u redu, ali se kako vreme prolazi pritisak na mozak povećava, pa se javljaju sledeći znaci i simptomi:

Nesvestica i mučnina

Sve jača glavobolja

Konfuzija

Nejasan govor

Nejednake zenice

Gubitak svesti koji sve više napreduje

Povečani krvni pritisak

Što nivo krvi u mozgu ili prostoru između mozga i lobanje sve više raste, to su i simptomi sve očigledniji:

Nesvestica

Napadi

Apatija

 

Uzroci

Najčešći uzroci intrakranijalnog krvarenja, odnosno hemoragije su sve moguće vrste nezgoda, padovi i povrede kod kojih osoba pretrpi udarac u glavu. Do ozbiljne povrede može doći i ako ne postoji otvorena rana, modrica ili neki drugi vidljiv znak.

Hematom koji se javi može biti: subduralni, epiduralni ili intraparenhimalni

Subduralni hematom javlja se kada krvni sudovi, najčešće vene, naprsnu između mozga i najdalje od tri membrane koje obavijaju mozak (dura mater). Zatim se od krvi koja ističe formira hematom koji pritiska moždano tkivo. Ukoliko se hematom brzo povečava, javlja se nesvestica koja može rezultirati smrću.

Postoje tri tipa subduralnog hematoma:

Akutni-najopasniji koji obično izaziva teška povreda glave i kod koga su simptomi momentalno uočljivi.

Subakutni-simptomi se razvijaju duži period (u danima ili nedeljama nakon povrede)

Hronični-rezultat manje opasne povrede glave kod koje je krvarenje mnogo sporije, a do pojave simptoma dolazi nakon nekoliko nedelja (pacijent može i da se ne seća da se povredio)

Kako ne bi došlo do trajnog oštećenja mozga, potrebno je obezbediti ranu lekarsku pomoć kod sva tri tipa subduralnog hematoma.

Epiduralni hematom ili ekstraduralni hematom je vrsta hematoma koji se javlja kada naprsne arterija između spoljne površine dure mater i lobanje. U tom slučaju, krv curi između dure mater i lobanje i formira masu koja pritiska moždano tkivo. Većina ljudi postane uspavana ili komatozna odmah posle trauma. Međutim neki ostaju bez svesti. Ukoliko se ne pruži momentalna lekarska pomoć, epiduralni hematom može biti smrtonosan.

Intraparenhimalni hematom, takođe poznat i kao intracerebralni hematom, dešava se unutar mozga formiraju nakupi krvi. Može da se dogodi da nakon ozbiljne povrede glave postoji nekoliko ozbiljnih intraparenhimalnih hematoma. Povreda koja je uzrokovana ovom vrstom hematoma često rezultira u kidanju aksona u beloj moždanoj masi. Aksoni su odgovorni za slanje električnih impulsa, poruka od neurona iz mozga do ostalih delova tela. Ukoliko se ova konekcija prekine, može doći do ozbiljih oštećenja mozga.

 

Lečenje

Ponekad su hematomi izuzetno mali i ne daju nikakve znake i simptome. Ukoliko pacijent ne bude podvrgnut hirurškom zahvatu, hematom se mora pratiti kako bi se uočile bilo kakve neurološke promene, mora se pratiti i intrakranijalni pritisak i sprovesti pregled CT skenerom, budući da se simptomi mogu pogoršati i javiti nekoliko nedelja nakon povrede.

Međutim, obično je za lečenje hematoma potrebno izvršiti hirurški zahvat. Vrsta zahvata se razlikuju, i koji od njih će biti primenjen zavisi od vrste hematoma. Mogućnosti su sledeće:

Hirurško dreniranje (u lobanji se stvori otvor kako bi se isisavanjem uklonila tečnost)

Kraniotomija (deo lobanje se otvara kako bi se uklonila nakupljena krv)

Nakon operacije nastavlja se sa terapijom lekovima koja može potrajati i do godinu dana, kako bi se kontrolisali i sprečili post-traumatski napadi. Mešutim, ukoliko se oni nastave, potrebno je primeniti dugoročnu terapiju.

Neka od stanje mogu da se nastave neko određeno vreme posle operacije:

Problemi sa spavanjem

Problemi sa koncentracijom i usmeravanjem pažnje

Glavobolje

Anksioznost

Amnezija

Ukoliko pacijent ima neurološke probleme i nakon lečenja, trebalo bi uzeti u obzir okupacionu i fizikalnu terapiju.

 

Prevencija

Postoji nekoliko stvari koje pacijent koji pati od ovog stanja može da uradi za sebe kako bi se zaštitio/zaštitila:

Nošenje kacige tokom aktivnosti kada je moguća povreda glave

Vezivanje sigurnosnog pojasa u kolima.