Duboka stimulacija mozga

 

Duboka stimulacija mozga je hirurški tretman usmeren na smanjenje simptoma i karakteristika motornih poremećaja, kao što su Parkinsonova bolest, distonija, i bolest esencijalnog tremora. Procedura se takođe koristi za lečenje epilepsije, hroničnog bola, i opsesivno-kompulzivnogg poremećaja.

 

Šta je duboka stimulacija mozga?

Tretman se sastoji od hirurške implantacije elektroda u oblastima mozga koji su zaduženi za kontrolu kretanja, dodatno sa medicinskim uređajem koji je sličan kao pejsmejker koji se postavi na klavikuli ili u abdominalnom regionu. Ovo šalje električne impulse u elektroda koje se nalaze u području mozga I blokira signale koji izazivaju onesposobljavajuće motorne simptome. Ovaj uređaj se može kontrolisati bežično preko eksternog programa koji omoguuava da podesite parametre stimulacije i da čak isključite uređaj ako je potrebno. Pacijenti će moći da imaju poboljšanja u kliničkoj dokumentaciji.

 

Da li je tretman bolan ili opasan?

Duboka stimulacija mozga je invazivna hirurška intervencija. Pomoću bušilice se pravi upad u lobanji i ceo postupak se radi pod lokalnom anestezijom. Elektrode se potom stave duboko u mozgu da se identifikuju preko kliničkih i neurofizioloških ispitivanja (od pacijent se traži da otvori  i zatvori ruku na primer), i tim putem se otkrije područje za postavljanje konačne elektrode katetera. Ovaj metod se koristi više od 20 godina za lečenje Parkinsonove bolesti. Prikupljeni podaci su pokazuju da ovaj tretman daje pozitivne rezultate, dok je bilo i odličnih rezultata u nekim slučajevima kada se pacijent pažljivo odabere.

 

Koji pacijenti mogu da dobiju ovaj tretman?

Tretman je indikovan za pacijente sa Parkinsonovom bolešću, bolešću promenljive motorike i diskinezija, koji se više ne mogu kontrolisati lekovima. Pacijenti koji mogu da dobiju ovaj tretman čine 10% stanovništva koji boluje od Parkinsonove bolesti. Relativno mladi i zdravi pacijenti (starosna granica je 70 godina) koji imaju ozbiljne nuspojave od lekova koji se koriste za kontrolu bolesti i mora imati kratko trajanje pozitivnog odgovora na administraciju levodope. Zahteva se kognitivna funkcija, mentalno slikanje, i normalna netaknuta neuroradiologija.

 

Praćenje

2-3 nedelje posle operacije pacijent može biti pušten kući kada je klinička slika dovoljno stabilna i kada bude počelo početno prilagođavanje na stimulator. Pacijenti će dolaziti na kontrolne preglede u narednim mesecima da bi se promenili parametari stimulacije i prilagodila terapija lekova.

Poboljšanje simptoma Parkinsonove bolesti je evidentna u prvih nekoliko dana nakon početka stimulacije. Ovo omogućava redukciju doze dopaminergičnih lekova od 50 do 80%, dok kod oko 15-20% pacijenata uopšte više ne treba terapija.

 

Standardna priprema

Detaljni klinički pregled sa upotrebom skale za procenu Parkinsonove bolesti, da se proceni pacijent prema njihovom stanju uma, svakodnevnim životnim aktivnostima, motornim funkcijama, i komplikacijama zbog terapije, napredovanja i faze bolesti pre nego što pacijent krene sa operacijom. Osim toga postoji poseban interes za procenu poremećaja tremora, ukočenosti, akinezije i bilansa. Analiza se vrši tokom terapije, a zatim nakon njegovog povlačenja. Na osnovu procene i rasprostranjenosti jednog simptoma sa druge strane, oblast mozga je izabran gde će implantni elektrod biti postavljena. Preimplantacija tokom operacije ima za cilj da dodatno pregleda pacijenta sa testovima krvi, radiogramom, EKG, rendgenom lobanje, skenerom, ili MRI mozga.