Kičmena moždina predstavlja deo centralnog nervnog sistema koji je smešten unutar kičmenog kanala. Kičmena moždina zaštićena je kičmenim pršljenovima. U zavisnosti od kičmenjačke grupe ovi pršljenovi mogu biti hrskavičavi ili koštani, ali važno je naglasiti da se u ljudskom telu nalaze samo koštani pršljenovi. Sredinom kičmene moždine proteže se centralni kanal, odnosno canalis medullaris. Oko centralnog kanala raspoređena je siva masa, oko koje se nalazi bela masa. Raspored sive i bele mase u kičmenog moždini obrnut je u odnosu na mozak, u kome se bela masa nalazi unutar sive. Sa kičmene moždine polaze nervna vlakna koji predstavljaju puteve ka mozgu. Ova nervna vlakna nazivaju se senzitivnim, odnosno ushodnim vlaknima, dok se nervna vlakna koja polaze ka perfiernim organima nazivaju nishodnim vlaknima, odnosno putevima. Iz kičmene moždine polaze i kičmeni nervi. Kičmena moždina spojena je sa mozgom, i veličine je ljudskog prsta. Kičmena moždina ne samo da predstavlja put kojim se nervni impulsi prenose iz mozga u do mozga, već je ona takođe i centar u kome se vrši koordinacija velikog broja refleksnih pokreta. Presek kičmene moždine otkriva oblik sličan latiničnom slovu H, a ona nastaje blizu lumbalnih živaca L1 i L2. Tačka gde se kičmena moždina završava naziva se conus medullaris, odakle se nastavlja snop živaca koji se naziva caude equine. Iz kičmene moždine grana se 31 par spinalnih živaca.

 

Šta je kičmena moždina?

Kičmena moždina organ je u ljudskom telu koji predstavlja sastavni deo centralnog nervnog sistema. Kičmena moždina zapravo je stub, odnosno snop nervnih vlakana koji se proteže duž kičme, i kojim se mozak spaja sa ostalim, perifernim delovima tela. Kičmena moždina široka je između 1 i 1,5 cm, dok joj dužina varira i može iznositi između 40 i 50 cm. Za početak kičmene moždine uzima se takozvani foramen magnum, odnosno mali otvor koji se nalazi na dnu lobanje. Za kraj kičmene moždine obično se uzima conus medullaris, odnosno prvi ili drugi lumbalni pršljen.

 

Kičmena moždina sastoji se od bele i sive mase. Bela masa nalazi se spoljašnjem delu kičmene moždine, i izgrađena je od produžetaka neurona (nervnih ćelija). Siva masa nalazi se u unutrašnjosti kičmene moždine, i izgrađena je od tela neurona. Siva masa kičmene moždine može se podeliti na četiri različite regije i to vratna, odnosno cervikalna, torakalna, lumbarna i sakralna odnosno krstačna. Svaka od ovih regija sastoji se od nekoliko različitih segmenata, a zajedno se račvaju u 31 par spinalnih živaca. Svaki od ovih parova spinalnih živaca sadrži i motorička nervna vlakna i senzorna nervna vlakna.

 

Unutar sive mase kičmene moždine razlikuju se prednji, odnosno motorni rogovi, zadnji ili senzitivni rogov i bočni rogovi, odnosno stubovi. Bela masa predstavlja spoljašnji deo i rogovima sive mase je izdeljena na tri parne trakei to prednju, bočnu i zadnju. Sa prednje i bočne strane polaze nishodni, odnosno motorni putevi. Motorni putevi predstavljaju nervna vlakna koji nadražaje, tj. nervne impulse prenose od centralnog nervnog sistema ka perfiernim delovima tela. Sa zadnje strane polaze ushodni, odnosno senzitivni putevi, koji nadražaje prenose od perifernih delova tela ka centralnom nervnom sistemu. Osim toga, u kičmenoj moždini postoje i asocijativni putevi koji spajaju različite tačke unutar same kičmene moždine.

 

Koja je funkcija kičmene moždine?

Kičmena moždina najstariji je deo centralnog nervnog sistema i ostvaruje dve osnovne funkcije – refleksnu i sprovodnu. Kičmena moždina prime impulse, odnosno informacije iz receptora na površini kože i unutrašnjih receptora trupa i ekstremiteta i prenose se nervnim vlaknima do mozga.

 

Provodna funckija kičmene moždine ispoljava se u provođenju nervnih impulsa od perfierije ka mozgu i od mozga ka periferije tela. Ushodni putevi provode impulse od kičmene moždine ka mozgu, dok nishodni sprovode impulse od mozga do kičmene moždine.