Definicija

Perikardijalna efuzija predstavlja prisustvo abnormalne količine tečnosti u prostoru između srca i perikardijuma (omotač srca). U slučaju da perikardijum postane inficiran ili patološki izmenjen, nastaje perikardijalna efuzija odnosno izliv. Nastalo oboljenje je najčešće udruženo sa različitim patološkim stanjima koja nastaju usled akumulacije krvi nakon hirurških procedura ili povreda. Kada količina nakupljene tečnosti prevaziđe fiziološki kapacitet perikardijalnog prostora, perikardijalni izliv dovodi do kompresije srca te nastaje insuficijencija srčane pumpe. U slučaju nepružanja adekvatne medicinske pomoći, perikardijalna efuzija dovodi do srčane insuficijencije ili letalnog ishoda.

 

Simptomi

Znaci i simptomi perikardijalnog izliva podrazumevaju:

Groznicu

Umor

Gubitak daha ili otežano disanje (dispnea)

Bol u grudima

Mučninu, povraćanje

Ubrzan srčani rad

Kašalj

 

Uzroci

Zapaljenski proces perikaridjuma (perikarditis) predstavlja lokalni odbrambeni odgovor na oboljenje, povredu ili zapaljenski proces koji zahvata perikardijum. Perikardijalna efuzija najčesće se javlja kada se protok perikardijalne akumulirane tečnosti opstruiše unutar perikardijalnog prostora.

Specifični uzroci perikardijalne efuzije mogu podrazumevati:

·         Virusne, bakterijske, gljivične ili parazitske infekcije

·         Karcinom

·        Povreda perikaridjuma ili srca usled medicinske intervencije

·         Autoimuni poremećaji (reumatoidni artritits ili lupus)

·         Insuficijencija bubrega

·         Smanjena funkcija štitaste zlezde (hipotiroidizam)

·         Radijacioni tretman karcinoma

·         Hemoterapija karcinoma

·         Trauma ili ubodna rana u blizini srca

·         Određena medikamentozna terapija

 

Komplikacije

Perikardijalni prostor može primiti samo određenu količinu prekomerne izlivene tečnosti bez nastajanja funckionalnih i morfoloških promena na srčanom mišiću. Kada se nakupi veća količina tečnosti, perikardijum se proširuje ka spolja i komprimuje srce. Prema tome, srčane šupljine nisu u mogućnosti da se adekvatno kontrahuju te može nastati kolaps jedne ili više srčanih šupljina.

U tom slučaju nastaje poremećaj koji se naziva tamponada srca, koja uslovljava cirkulatornu  insuficijenciju kao i neadekvatno snabdevanje organizma kiseonikom. U slučaju nepružanja adekvatne medicinske pomoći, tamponada srca može biti životno ugrožavajuće stanje.

 

Lečenje

Lečenje perikardijalne efuzije klasično zavisi od količine akumulirane tečnosti koja izaziva nastanak efuzije, kao i činjenice da li je perikardijalna efuzija izazvala ili nastoji da izazove oslabljenu srčanu funkciju.

Terapeutski pristup podrazumeva:

Primenu medikamentozne terapije koja pomaže u redukciji zapaljenskog procesa (aspirin, nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL), kao sto je indometacin (Indocin) ili ibuprofen (Advil, Motrin IB, drugi), Kolhicin (Colcrys))

Kortikosteroidne injekcije (prednizon)

Dodatni tretman podrazumeva dreniranje izlivene tečnosti kao i prevenciju naknadnog nakupljanja tečnosti koje se može vršiti primenom:

Perikardiocenteza: procedura koja podrazumeva plasiranje manjeg tubusa (katetera) preko grudnog koša u mesto perikardijalnog izliva u cilju dreniranja perikardijuma.

Otvorena operacija srca: procedura putem koje se drenira perikardijum i kreira alternativni put dreniranja viška akumulirane tečnosti u abdominalnu šupljinu gde se prispela tečnost apsorbuje.

Intraperikardijalna skleroza: procedura koja podrazumeva inserciju rastvora u prostor između dva omotača perikardijuma koja dovodi do međusobnog zaceljivanja navedenih slojeva.

Perikardiotomija: postupak hirurškog uklanjanja celog ili dela perikardijuma.

Najveći broj perikardijalnih efuzija izazvan je posebnim medicinskim stanjem (HIV infekcija, lupus ili tuberkuloza). U ovim slučajevima, terapeutski tretman uzročnog medicinskog stanja najčešće potpomaže lečenje prisutne perikaridjalne efuzije.