Definicija

Mijelofibroza je opasni poremećaj koštane srži. To je stanje kod koga dolazi do prekida normalne proizvodnje krvnih ćelija, a koje prouzrokuje stvaranje brojnih ožiljaka na koštanoj srži što dalje rezultira anemijom, umorom, slabošću, a ponekad i uvećanjem jetre i slezine.  Mijelofibroza je zaprvo jako redak oblik hronične leukemije. Pripada grupi mijeloproliferativnih poremećaja. Neki slučajevi mijelofibroze godinama ne daju nikakve znakove i simptome bolesti. Međutim, u većini slučajeva, tokom vremena dolazi do pogoršanja, a neki se slučajevi mogu razviti u ozbiljne oblike leukemije. Mere lečenja fokusiraju se na olakšavanje simptoma.

 

Simptomi

Mijelofibroza je bolest koja se veoma sporo razvija i često u ranim fazama, ne daje nikakve simptome. Međutim, kako se prekid u formiranju krvnih ćelija povečava, pojavljuju se neki od sledećih simptoma:

Osećaj slabosti i umora

Kratak dah

Bledilo

Lako krvarenje i stvaranje modrica

Prekomerno noćno znojenje

Visoka temperatura

Bol u kostima

Infekcije koje se ponavljaju

 

Uzroci

Ćelije krvi, crvena krvna zrnca i bela krvna zrnca i pločice, imaju sposobnost da se dele i umnožavaju u odrežen broj specijalizovanih krvnih ćelija koje se nalaze u krvi. Kada dolazi do genetske mutacije u stem krvnim ćelijama, dolazi do pojave mijelofibroze. Nije poznato šta dovodi do pojave te mutacije. Kada se mutirana krvna stem ćelija podeli, ona prenosi tu mutaciju na novonastale ćelije, tako da brojdefektnih ćelija raste i ozbiljno ugrožava proizvodnju krvi. Obično dolazi do nedostatka crvenih krvnih zrnaca, a do viška belih krvnih zrnaca i pločica. Nedostatak crvenih krvnih zrnaca dovešće do pojave klasičnih znakova i simptoma anemije. Koštana srž koja bi trebalo da bude mekana i sunđerasta, postaje tkivo sa ožiljcima. Kao mutirani gen koji se javlja u većini slučajeva mijelofibroze ponekad se navodi JAK2.

 

Faktori rizika

Uzrok mijelofibroze nije poznat, ali su poznati neki faktori koji povećavaju rizik do pojave bolesti. Oni su:

Starosna dob-Ugroženije su osobe u 6. i 7. deceniji života

Prisustvo još nekog poremećaja krvi poput trombocitemije ili policitemije vera

Izloženost industrijskim hemikalijama poput toluena i benzena

Izlaganje velikom stepenu radijacije

 

Komplikacije

Neke od komplikacija koje mogu da potiču do mijelofibroze su:

Povećan pritisak u krvi koja dolazi u jetru

Bol u stomaku i leđima

Izrasline na drugim delovima tela

Preterano krvarenje

Bol u kostima i zglobovima

Akutna leukemija

 

Lečenje

Ukoliko simptomi i vidljivi znaci anemije nisu prisutni, onda osobi sa mijelofibrozom verovatno nije potrebno lečenje. Međutim, lekar bi trebalo da prati stanje pacijenta kako bi uočio bilo kakve promene, simptome i napredovanje bolesti.

Postoje neke naučne studije koje rade na otkriću leka kojim će se targetirati mutacija gena JAK2 koji se smatra odgovornim za nastanak mijelofibroze.

Ukoliko mijelofibroza dovodi do nastanka anemije, trebalo bi uzeti u obzir neke od sledećih načina lečenja:

Transfuziju krvi

Androgenu terapiju

Talidomide i slične lekove

 

Kada do komplikacija dolazi zbog uvečane slezine, lekar može preporučiti neke od ovih načina lečenja:

Splinektomija-hirurško uklanjanje slezine

Hemoterapija

Terapija zračenjem

 

Kao još jedna opcija lečenja izdvaja se i transplantacija stem ćelija od odgovarajućeg donora. To je zapravo jedini mogući način koji ima u sebi potencijal da izleči mijelofibrozu, ali nosi rizik od nus pojava koje mogu biti fatalne.