Artrodeza leđnog kičmenog pršljena je hirurški zahvat kojim se omogućava spajanje kostiju u lumbalnom delu kičme kako bi se izvršila stabilizacija i smanjila bol ili pojava deformiteta.

 

Šta predstavlja fuzija lumbalnog kičmenog pršljena?

Fuzija lumbalnog kičmenog pršljena omogućava sjedinjavanje kostiju leđnog dela kičme umetanjem (može i bez umetanja) metalnog (čeličnog ili) ili nemetalnog implanta (šrafova, kuka, pločica, šipki). Budući da je povezivanje solidno, potrebno je uzimanje koštanog grafta koji se često uzima sa ilijačnog grebena, ali može da se uzme i sa golenjače ili rebra pacijenta, od donora ili može biti izrađen od sintetičkog materijala.

 

Koji pacijenti mogu da se podvrgnu artrodezi leđnog kičmenog pršljena?

Artrodeza lumbalnog kičmenog pršljena indikovana je kod pacijenata koji pate od nestabilnosti kičmenog stuba, ili degenracije međupršljenskih diskusa.

 

Zašto je hospitalizacija obavezna?

Metod prednjeg pristupa podrazumeva pravljenjem reza na levoj strain abdomena, ili umesto toga u središtu abdomena. Metod zadnjeg pristupa podrazumeva rez u centralnom delu leđa.  Hirurški zahvat izvodi se u opštoj anesteziji. Operacija je duga i pacijent nakon nje  mora da ostane u bolnici od 2 do 5 dana.

 

Koje su prednosti ?

Kod prednjeg pristupa prednost je u tome što ne mogu das se oštete ni mišići ni nervi. Štaviše, ovaj pristup daje i bolje rezultate. Zahvat koji se izvodi sa leđa uspešan je u 60-70% slučajeva. Najbolji rezultati se dobijaju u slučajevima nestabilnost kičme uzrokovane preloma ili spondilolisteze.

 

Da li je fuzija lumbalnog pršljena opasna i/ili bolna?

Hirurgovo iskustvo i stručnost, određivanje tačne lokacije gde se izvodi artrodeza lumbalnog pršljena od suštinske su važnosti za intervenciju. Glavni rizik predstavlja mogućnost da neće doći do zaceljenja graft ili pojava dislokacije (najčešća u slučajevima kada ne postoji implant).

 

Dalje postoji i mogućnost oštećenja krvnih sudova koji snabdevaju noge krvlju, promene u nagonu creva i bešike, kao i retrogradne ejakulacije (kod intervencija koje se izvode u blizini  L5 i S1 pršljena). Drugi mogući rizici obuhvataju hernije, oštećenja dijafragme, bubrega, korena nerava kičmene moždine, krvarenje i infekcije.

 

Postoperativni tok

Proces zarastanja traje najmanje 3 meseca. Tokom njega pacijent će morati da nosi mider (ili korset). Proces zaceljenja prati se redovnim rentgenskim snimanjem. U nekim slučajevima potrebno je obaviti pregled CT skenerom ili magnetnom rezonancom nakon izvođenja zahvata. Fizička aktivnost treba postepeno da se povećava i tek kada prođu 3 meseca oporavka pacijent može da razmatra rehabilitaciju.

 

Pripreme za zahvat

Na dan prijema pre izvođenja zahvata pacijent mora da priloži rezultate prethodno obavljenih testova i mora se pridržavati instrukcija koje mu je dao lekar po pitanju ishrane i lekova koji se rutinski daju.