Hronična opstipacija ili hronični zatvor je stanje pri kome stolica otežano prolazi kroz creva usled retkih nagona za pražnjenjem. Može trajati nekoliko nedelja, pa čak i duže. Generalno se opisuje kao stanje pri kome se ima manje od 3 pražnjenja nedeljno.

Povremeni zatvor je veoma čest, ali neke osobe pate i od hronične konstipacije koja može da ometa obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Lečenje hronične opstipacije zavisi od uzroka koji do nje dovodi. U nekim slučajevima međutim uzrok hronične opstipacije nikada se ne otkrije.

 

Simptomi

Među znacima i simptomima hronične opstipacije su:

Grudvaste i tvrde stolice,

Manje od tri pražnjenja nedeljno,

Naprezanje pri pokretima pražnjenja,

Osećaj kao da se u debelom crevu nalazi neka blokada koja sprečava pokrete pražnjenja,

Korišćenje pomoći prilikom pražnjenja debelog creva, bilo pritiskanjem abdomena rukom bilo upotrebom prsta kako bi se izbadila stolica iz rektuma,

Osećaj kao da se ne može izbaciti sva stolica iz rektuma.

Zatvor se može smatrati hroničnim ukoliko osoba ima dva ili više od gore navedenih simptoma u prethodna tri meseca otprilike.

 

Uzroci

Opstipacija se obično javlja kada se stolica i otpadne materije presporo kreću kroz crevni trakt zbog blokada u debelom crevu i njegovom izlazu (analna fisura, opstrukcija pražnjenja, rak kolona, sužavanje kolona, drugi oblici raka u abdomenu koji pritiskaju debelo crevo, rektalni rak ili rektovaginalna fistula).

Neurološki problem u području oko debelog creva i rektuma mogu da utiču na nerve koji dovode do kontrakcije mišića debelog creva i rektuma čime se stolica pomera kroz creva. Uzroci mogu biti autonomna neuropatija, multipla skreloza, Parkinsonova bolest, povreda kičmene moždine, šlog.

Problemi sa mišićima karlice koji učestvuju u pokretima pražnjenja takođe mogu dovesti do hronične opstipacije, uključujući:

Nemogućnost opuštanja karličnih mišića kako bi se omogućili pokreti pražnjenja (anismus),

Pelvični mišići ne koordinišu relaksaciju i kontrakciju na pravi način (disinergija),

Oslabljeni pelvični mišići.

 

Faktori rizika

Faktori koji mogu da dovedu do povećanog rizika od opstipacije su:

Ishrana sa niskim sadržajem vlakana,

Starosna dob-češće se javlja kod starijih,

Pol-češće se javlja kod žena,

Dehidratacija,

Uzimanje izvesnih lekova, uključujući i sedative, narkotike ili neke lekove za sniženje krvnog pritiska,

Slaba ili nikakva fizička aktivnost.

 

Komplikacije

Među komplikacije hronične opstipacije ubrajaju se:

Poderana koža anusa (analna fisura).

Otečene vene na analnom otvoru (hemoroidi.

Stolica koja ne može da se izbaci (fekalna impakcija).

Crevo koje izlazi iz anusa (rektalni prolaps).

 

Lečenje

Promene načina života i ishrane mogu da povećaju brzinu kojom se stolica kreće kroz creva samo je početak u lečenju hronične opstipacije. Tu se još ubrajaju i sledeće metode:

Povećani unos vlakana,

Fizička aktivnost tokom većine dana u nedelji,

Dovoljno vreme provedeno u toaletu kako bi se obavilo pražnjenje bez prekidanja i žurbe.

Nekoliko tipova laksativa ili nekih drugih lekova koji dovlače vodu u creva i tako pomažu u rešavanju problema.

Kao krajnja opcija, postoji i hirurški zahvat ukoliko sve ostale metode nisu rezultirale uspehom, a ukoliko je pritom hronična opstipacija uzrokovana rektovaginalnom fisurom, analnom fisurom ili strikturom, iako se retko dešava da je potrebno uklanjanje dela debelog creva.

 

Prevencija

Ključni načini da se spreči pojava hronične opstipacije su vrlo jednostavni. Trebalo bi da pijete dovoljne količine vode, šest do osam čača dnevno. U ishrani mora postojati voće, povrće i žitarice. I naravno, redovna fizička aktivnost.