Definicija

Membranozna nefropatija javlja se kada se sitni krvni sudovi bubrega udebljaju i zapale. U ovim sitnim krvnim sudovima obavlja se prečišćavanje krvi i uklanjanje štetnih materija. Kada se ovi krvni sudovi inficiraju ili udebljaju, protein curi iz oštećenih sudova u urin. Ukoliko je reč o blažoj formi oboljenja, simptomi se obično povuku sami od sebe, ali ukoliko oticanje proteina nastavi da se odvija, raste i mogućnost od trajnog oštećenja bubrega. Nažalost, u mnogim slučajevima membranozna nefropatija može da dovede do otkazivanja rada bubrega. Ne postoji lek za ovu bolest, ali uspešni tretman može da poboljša stanje.

 

Simptomi

Membranozna nefropatija obično se razvija postepeno, tako da ne možete da posumnjate da nešto nije u redu. Kako se protein otpušta iz krvi, tako može doći do oticanja nogu, dobitka na težini od viška tečnosti koja se nagomilava. Kod nekih ljudi dolazi do velikog oticanja još od samog početka bolesti, a neke osobe pak ne moraju imati nikakve ozbiljne simptome, sve dok bolest ne uznapreduje.

Znaci i simptomi membranozne nefropatije su:

Oticanje nogu i skočnih zglobova

Dobitak na težini

Umor

Loš apetit

Penušava mokraća

Povišeni nivo masnoća u krvi (hiperlipidemija)

Povišen nivo proteina u krvi (proteinuria)

Smanjen nivo proteina u krvi, posebno proteina albumina

Kada posetiti lekara

Ukoliko imate krv u mokraći, konstantno oticanje nogu i članaka, ili povećani krvni pritisak, obavezno se obratite lekaru.

 

Uzroci

U većini slučajeva membranozne nefropatije, mogu se naći dokazi autoimune aktivnosti. Imuni sistem vašeg tela pogrešno receptuje neke od svojih organa i prepoznaje ih kao strano telo, pa tako šalje na njih antitela. Ova antitela mogu da oštete sistem za prečišćavanje koji postoji u bubrezima (glomeruli).

Ponekad membranozna nefropatija može nastati usled drugih oboljenja, poput:

Autoimune bolesti, poput lupusa eritematozusa

Infekcije hepatitisom B, hepatitisom C ili sifilisom

Izvesni lekovi, poput lekova na bazi soli zlata ili nesteroidni antiinflamatorni lekovi

Jaki kancerozni tumori ili rak krvi

Membranozna nefropatija takođe može da se javi sa još nekim bolestima bubrega poput dijabetične nefropatije ili progresivnog glomerulonefritisa.

 

Faktori rizika

Faktori koji dovode do povećanog rizika od membranozne nefropatije su:

Postojanje nekog stanja koje može oštetiti bubrege. Neke bolesti i stanja povećavaju rizik od dobijanja membranozne nefropatije, poput lupusa ili drugih autoimunih oboljenja.

Upotreba nekih lekova. Među lekovima koji mogu dovesti do razvoja membranozne nefropatije su nesteroidni antiinflamatorni lekovi i soli zlata.

Izloženost izvesnim infekcijama. Neke od infekcija koje mogu povećati rizik od dobijanja membranozne nefropatije su: hepatitis B, hepatitis C i sifilis.

Genetika. Izvesni genetski faktori mogu da povećaju rizik od razvoja membranozne nefropatije.

 

Komplikacije

Među komplikacijama vezanim za membranoznu nefropatiju su:

Visok holesterol. Nivo holesterola i triglicerida obično je visok kod ljudi sa membranoznom nefropatijom, a poznato je da ove vrednosti znatno povećavaju rizik od bolesti srca.

Krvni ugrušci. Kod proteinurije, u urin dospeva protein koji štiti krv od nastanka trombova i ugrušaka. Time osoba postaje sklonija nastanku krvnih urgušaka u dubokim venama ili krvnim sudovima koji idu prema plućima.

Visok krvni pritisak. Nakupljanje otpadnih supstanci u krvi (uremija) i zadržavanje soli mogu dovesti do visokog krvnog pritiska.

Infekcije. Takođe možete biti podložniji infekcijama kada proteinurija dovede do gubitka proteina imunog sistema (antitela) koja vas štite od infekcija.

Nefrotični sindrom. Visok nivo proteina u urinu, nizak nivo proteina u krvi, visok nivo holesterola, i otok očnih kapaka, stopala i abdomena mogu da dovedu do nefrotičnog sindroma – grupe znakova i simptoma koji utiču na sposobnost vaših bubrega da prečišćavaju krv.

Akutno otkazivanje bubrega. U slučajevima teškog oštećenja bubrežnih jedinica za prečišćavanje krvi (glomerula), štetene materije mogu vrlo brzo da se nagomilaju u krvi. Možda će vam biti potrebna hitna dijaliza kako bi se uklonio višak tečnosti i štetne materije iz vašeg organizma.

Hronična bolest bubrega. Vaši bubrezi mogu tokom vremena postepeno da izgube funkciju do te mere da će biti potrebna stalna dijaliza ili transplantacija bubrega.

 

Lečenje

Lečenje membranozne nefropatije usredsređeno je na tretiranje uzroka i olakšavanje postojećih simptoma. Tačan lek za ovu bolest ne postoji.

U slučajevima gde je membranozna nefropatija uzrokovana lekovima ili nekom drugom bolesti — poput malignog tumora — zaustavlanje uzimanja lekova ili kontrola druge bolesti obično dovodi do poboljšanja stanja.

Mali rizik od uznapredovale bolesti bubrega

Smatra se da osobe sa membranoznom nefropatijom imaju nizak rizik od razvijanja uznapredovale bolesti bubrega u narednim godinama ukoliko:

Nivo protein u vašem urinu bude u vrednosti do 4 grama dnevno u trajanju od 6 meseci

Nivo kreatinina u vašoj krvi ostane na normalnom nivou za period od 6 meseci

Ukoliko kod vas postoji smanjeni rizik od uznapredovale bolesti bubrega, tretman membranozne nefropatije obično počinje nekom konzervativnom terapijom, koja uključuje:

Kontrolu krvnog pritiska uz lekove koji blokiraju angiotensim II sitem, poput inhibitora enzima za konverziju angiotenzina (ACE).

Smanjenje otoka (edema), upotrebom dijuretika, koji pomažu ukljanju natrijuma i vote iz vaše krvi

Kontrolu nivoa holesterola uz pomoć lekova na bazi statina

Smanjenje rizika od tromba upotrebom antikoagulanata

Smanjenu upotrebu soli u ishrani

Do 30% osoba sa membranoznom nefropatijom imaju potpuno povlačenje (remisiju) simptoma bez ikakvog lečenja nakon perioda od 5 godina, i 25 do 40% imaju parcijalnu remisiju. Lekari generalno pokušavaju da izbegavaju upotrebu jakih lekova – pa samim tim i pojavu njihovih propratnih efekata – tokom početka bolesti, kada postoje šanse da se bolest povuče sama od sebe.

Umereni do visoki rizik od uznapredovale bolesti bubrega

Lekar može da preporuči intenzivnije lečenje ukoliko nivo proteina u urinu počne da raste. što je veći nivo proteina to su veći rizici po vaše zdravlje:

Umereni rizik. Ako imate membranoznu nefropatiju, smatra se da ste pod umerenim rizikom od uznapredovale bolesti bubrega ako nivo proteina u vašoj krvi ostaje na nivou 4 do 8 grama dnevno, a nivo kreatinina u krvi bude normalan ili oko normale tokom 6 meseci praćenja. U roku od pet godina oko polovina osoba sa ovim znacima dobije teško oboljenje bubrega.

Visoki rizik. Ako imate membranoznu nefropatiju, smatra se da ste pod visokim rizikom od uznapredovale bolesti bubrega ukoliko nivo proteina u vašoj krvi bude na nivou preko 8 grama dnevno u periodu od 3 meseca, ili ukoliko je funkcija vaših bubrega ispod normalne i opada tokom posmatranog perioda. Tri od četiri osobe sa ovim znacima imaju visok rizik od dobijanja teškog oboljenja bubrega u periodu od 5 godina.

Za one sa umerenim i visokim rizikom od dobijanja uznapredovale bolesti bubrega, lečenje membranozne nefropatije može da obuhvata:

Lekove za supresiju imunog sistema. Ukoliko se vaša proteinurija pogoršava, lekar može da prepiše kombinaciju kortikosteroida sa hemoterapijom, kako bi se smanjila reakcija imunog sistema. U nekim slučajevima, može se dati i jedna vrsta leka pod imenom calcineurin inhibitor, ukoliko ne možete da podnesete ili ne odaberete hemoterapiju.

Ovi lekovi efikasno smanjuju nivo proteina u mokraći i sprečavaju napredak bolesti koja vodi ka otkazivanju bubrega. Međutim, ovi lekovi imaju jake nuspojave, ne pomažu svima, i po završetku terapije kod mnogih se simptomi ponovo jave. Neki od sporednih efekata lekova za hemoterapiju – poput rizika od raka bešike, leukemije i neplodnosti – mogu da se jave nakon nekoliko godina od uzimanja lekova.

Ukoliko ne odgovorite na prvi ciklus imunosupresivne terapije, ili se pojavi relaps, možda ćete imati koristi od drugog ciklusa lečenja.

Rituximab (Rituxan). Rituximab je pokazao efikasnost kod osoba koje nisu reagovale na imunosupresivnu terapiju. Lek ubija B ćelije imunog sistema – ćelije koje proizvode antitela koja uništavaju glomerule. Međutim, upotreba ovog leka je još u eksperimentalnoj fazi, dosta je skup i ne pokriva ga osiguranje.