Lekovi koji deluju na nervni sistem utiču na moždane funkcije i kičmenu moždinu, delujući terapeutski ili poboljšavajući određena medicinska stanja, kao što je na primer Alchajmerovo oboljenje, Parkinsonizam i depresija kao i drugi poremećaji.  Ovoj grupi lekova pripadaju aktivne komponente koje učestvuju u redukciji bola, anksioznosti i relaksacije određenih grupa mišića.

Najčešće grupe ovih lekova su:

 

  • Holinergički agonisti: primenjuju se u lečenju povećanja salivacije kod suve usne dupje. Deluju putem stimualcije parasimpatetičkog nervnog sistema.

 

  • Analgetici: lekovi koji redukuju bolna stanja. Nazivaju se i narkoticima, derivatima opijuma, deluju direktno na moždano tkivo putem vezivanja za receptoreuključene u percepciji bolnih  senzacija te se mogu primenjivati kao sedative kod upornog kašlja centrlanog porekla. Najčešći nenarkotički analgatici, NSAID, umesto da inhibiraju sintezu prostaglandina, koji su neophodni medijatori zapaljenske reakcije.

 

  • Opšti anestetici: primenjuju se radi prevencije intraoperativnog bola i deluju tako što indukuju nesvesno stanje.

 

  • Anorektici: primenjuju se u redukciji apetita budući da deluju na regiju mozga koja inhibira glad, ali se takođe primenjuju u održanju stanja budnosti, ubrzavajući srčane otkucaje ili povećavajući krvni pritisak.

 

 

  • Antikonvulzivi: primenjuju se radi kontrole klasičnih epileptičkih napada i rdukcije pekomerne stimulacije nervnog sistema udruženih sa ovim poremećajem. Njihov mogući mehanizam podazumeva pojačanu aktivnost neurotransmitera GABA i inhibicije kalcijumovih kanala glutamatnih receptora. Ponelad se primenjuju u cilju prevencije određenih bolnih stanja.
  • Antidepresivi: primenjuju se u lečenju depresije, epizoda paničnih napada, lečenja opsesivno kompulzivnih napada i prevencije određenih vidova migrene i drugih oblika bolnih stanja. Mehanizam se zasniva na inhibiciji bolnih impulsa koji su još uvek nedovoljno razjašnjeni, dok je antidepresivna funkcija uslovljena različitim molu+ekularnim mehanizmima. Na prime, održavanje visokih vrednosti serotonina, takozvanog hormona sreće.

 

 

  • Antiemetici: primenjuju se u cilju kontrole povraćanja i vtoglavice kao i aktivnosti na moždane receptorekoji izazivaju pražnjenje želudačnog sadržaja.
  • Antipsihotici i sedative: deluju putem inhibicije aktivnosti sprecifičnih nervnih impulsa što se primenjuje u lečenju psihotičnih

 

 

  • Lekovi u terapiji Parkinsonizma: regulišu povećanje hemisjke aktivnosti u moždanom tkivu  što je karakterisično za ovo stanje, te doprinosepoboljšanju ovih simptoma. U principu, antiholinergički agensi (ili acetilholinski antagonisti) blokiraju muskarinske receptore za neurotransmiet acetilholin, dok se dopaminergički lekovi nadoknađuju neurotransmiteri ili preveniraju njihovu degradaciju.

 

 

  • Lekovi u terapiji alkoholizma: ovi lekovi mogu delovati na različiti način. Kod nekih individua nastaje redukcija žudnje za alkoholom što uslovljava nastanak apstinencijalnog simdroma, dok druggi izazivaju povraćanje ako se primene istovemeno sa alkoholnim pićima, te smanjuju konzumaciju alkohola.

 

 

  • Stimulatori centralnog nervnog sistema: primenjuju se sa oprezno kod poremećaja pažnje ili hiperaktivnosti i narkolepsije. Njihov tačan etiopatogenetski mehanizam još uvek je nepoznat.

 

  • Hipnotički lekovi: primenjuju se u slučaju insomnije. Postoje dve glavne klase leka kao što su babiturati ili benzodiazepini. Oba deluju putem povećanja efekata GABA neurotransmitera.

 

  • Inhibitori holinesteraze: primenjuju se u cilju lečenja demencije kod osoba sa Alchajmerovom bolešću. Deluju putem povećanja aktivnost inerava stimulisanih neurotransmiterom acetilholinom.

 

 

  • Mišićni relaksanti: primenjuju se u cilju olakšavanja mišićnog spazma i ponekad mišićno koštnaog bola tokom operacije. U prvom slučaju, njihov mehanizam dejstva baziran je na redukciji mišićnog tonusa, dok u drugom slučaju deluju putem transmisije nervnih impulsa u mišićima.

 

 

  • Sedativi i anksiolitici: primenjju se u cilju lečenja anksioznosti, paničnih napada i insomnije kao i redukcije nivoa nekoliko specifičnih molekula u moždanim strukturama.

 

Kako se primenjuju lekovi sa dejsvtom na centralni nervni sistem ?

 

Lekovi koji deluju na centralni nervni sistem mogu biti u različitoj formi. Neki su dostupni u obliku pilula ili kapi, kao na primer antidepresivi i sedative, ya rayliku od mišićnih relaksanata koji mogu biti primenjeni u vidu intramuskularnih injekcija. Anestetici mogu biti injektirani direktno u venski put ili  u obliku inhalacione primene.

 

U bilo kom slučaju neophodna je pažljiva administracija lekova i doziranje od strane ordinirajućeg lekara.

 

Kontraindikacije i mere opreza udružene sa primenom medikamenata sa dejstvom na centralni nervni sistem

 

Neophodno je da lekovi koji deluju na centralni nervni  sistem nudu ordinirani pod direktnim medicinskim nadzorom. Najčešći neželjeni efekti  znatno variraju u zavisnosti od   vrste leka i mogu podrazumevati  zavisnost, kao kod narkotika na primer, gubitak efektivnosti usled dugotrajne primene lekova, kao u slučaju amfetamina primenjenih u vidu anorektika.

 

Drugi potencijalni efekti podrazumevaju glavobolju, mučninu, nemir, insomniju, nervoz, pospanost, poremećaje vida, seksualne poremećaje, suva usta, konstipaciju i poremećaje mikcije. Nadalje, ovi lekovi mogu uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilom i ručnim mašinama.