Metaciklin predstavlja široko-spektralni antibiotik koji pripada grupi familije tetraciklina. Slično ostalim tetraciklinima, primenjuje se u terapiji infekcija izazvanih kokama i bacilima, Gram-pozitivnim a posebno intracelularnim parazitima (hlamidija, rikecija, mikoplazm, Brucela, Borelija itd.).

 

Od ovih poremećaja, lek se takođe primenjuje u lečenju oboljenja kao što su: akutni i hronični bronchitis, bonhopneumonija, laingitis, infekcije srednjeg uha, faringitis, sinuzitis, dentalne infekcije, cystitis, holangitis, pijelitis, pijelonefritis, uretritis, bacilarna dizenterija, meningitis, salmoneloza, spetikemija, apscesi različitog porekla (opekotine, infekcije mekih tkiva, plakovi), limfoangiote, osteomijelitis,  prišt, peritonitis, prostatitis, cervicitis, endometritis, pueperalna groznica, mastitis. Metaciklin se takođe primenjuje u hiurškoj profilaksi.

 

Šta je Metaciklin ?

 

Kao i kod ostalih tetraciklina, metaciklin inhibira sintezu protein putem vezivanja za bakterijsku 30S subjedinicu ribozoma bakterija.

 

Kako se primenjuje Metaciklin ?

 

Metaciklin  je komercijalno dostupan za peroralnu upotrebu, dok se ekskrecija vrši putem bubrega i minimalno putem bilijarnog sistema.

 

Neželjeni efekti udruženi sa primenom  Metaciklina

Potencijalni neželjeni efekti udruženi sa primenom metaciklina mogu biti:

 

 

  • Gastrointestinalni poremećaji: gubitak težine, mučnina, povraćanje, dijareja, glositis, mukozitis
  • Kožni poremećaji: eritematozni ili makulopapulozni osip
  • Hipersenzitivne reakcije: urtikarijalne erupcije, anafilkatička purpura, edem (retko)
  • Hematološke alteracije: hemolitička anemija, neutropenija, trombocitopenija, eozinofilija (u retkim slučajevima)

 

Kontraindikacije i mere opreza udružene sa primenom Metaciklina

 

Posebna pažnja posvećuje se administraciji metaciklina kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom, budući da ovi lekovi mogu izazvati pogoršanje već postojećih poremećaja ili insuficijenciju bubrega.

 

Tokom lečenja neopohodno je obratiti pažnju na adekvatnu funkciju jetre, budući da i minimalne doze metaciklina mogu izazvati nastanak akumulacije supstance u cirkulaciji kao što su oštećenje jetre.

 

Nadalje, metaciklin može redukovati kapacitet zgrušavanja krvi, te može biti neophodan  u cilju adaptacije doziranje antikoagulanasa koji se primenjuju istovremeno sa metaciklinom.

 

Određena hrana, na primer, mlečni produkti, interferiraju sa oralnom apsorpcijom metaciklina, te se  adminsitraicja ovih lekova primenjuje 1 sat pre ili 2 sata nakon obroka, do se uzimanje mleka ne preporučuje (isto važi i kod dece).

 

Kd žena tokom trudnoće i laktacije lek  ne bi trebalo primenjivati ili isključivo pod strogim medicinskim  nadzorom.

Lek se ne primenjuje kod dece mlađe od 8 godina.