Dodir ili opip predstavlja jedno od pet osnovnih ljudskih čula. Sam čin dodira predstavlja proces prepoznavanja objekata pipanjem. Čulo dodira predstavlja složeni skup više različitih dodira od kojih neki imaju posebne nervne završetke unutar kože. Ovi receptori mogu se naći i u mišićima i drugim delovima tela, a reaguju na različite nadražaje i osećaje iz spoljne sredine. Ovi receptori, koji predstavljaju sastavni deo čula dodira i omogućavaju sam proces dodirivanja, prenose primljene nadražaje do mozga gde se oni dalje prerađuju i tumače. Osim toga što sam predstavlja posebno čulo, dodir takođe funkcioniše i kao dopuna vidu, ukusu i mirisu kojom se potvrđuje ili dodatno istražuje istinitost onoga što čula sugerišu. U nekim slučajevima čulo dodira može nadomestiti drugo čulo, kao što je to slučaj kod slepih osoba koje koriste Brajovu azbuku koja omogućava čiranje dodirom prstiju. Organi za dodir rasprostranjeni su po čitavom telu, i ovo čulo osetljivo je i na promenu temperature i na bol. Zahvaljujući osećaju za dodir stvara se i osećaj prostora. Pored toga, čulo dodira funkcioniše i kao sistem ranog upozorenja ljudskom telu, jer osećaj vrućine ili bola šalje signale o prisustvu opasnosti mozgu pre nego što je čovek toga svestan. Čulo dodira funkcioniše zahvaljujući činjenici da svaki nervni završetak ima svoje receptivno polje. Ovo receptivno polje predstavlja deo kože koje se podražuje kako bi se na taj živac delovalo. Informacije o dodiru polaze od nervnih završetaka, pa se preko nervnih vlakana i somatskih nerava prenose do centralnog nervnog sistema. Receptorska polja značajno se razlikuju jedna od drugih po nivou osetljivosti, kao i po koncentraciji nervnih završetaka koji se u njima nalaze.

 

Područja koja reaguju na toplotu i hladnoću su međusobno povezava, ali oba ova područja mogu funkcionisati sama po sebi. U ljudskoj koži postoje dve vrste termičkih receptora – receptori za toplotu i receptori za hladnoću. Receptori za hladnoću nalaze bliže površini kože, dok se receptori za toplotu nalaze dublje unutar kože. Receptori za toploptu aktiviraju se kada dođe do poveanja temperature kože, i to nakon što temperatura kože dostigne ili pređe 30 stepeni celzijusovih. Ovi receptori najizrazitiji su pri temperaturi od oko 39 ili 40 stepeni celzijusovih. Receptori za hladno aktiviraju se kada se temperatura kože snizi ispod normalne, to jest dostigne vrednost nižu od 36 stepeni. Ovi receptori ne mogu funkcionisati u isto vreme, stoga će se ukoliko dođe do istovremenog toplog i hladnog nadražaja, osetiti samo topli. U slučajevima kada se temperatura kože podigne iznad 44 stepena, ili se snizi ispod 17 stepeni celzijusovih, aktiviraju se receptori za bol.

 

Šta je dodir?

Dodir predstavlja čulo kojim se omogućava prepoznavanje određenih fizičkih karakteristika predmeta koji dođe u kontakt sa površinskim delom tela, odnosno kožom i sluzokožom koje služe za komunikaciju sa spoljnim okruženjem.

 

Komplikovani mehanizmi koji potiču iz posebnih ćelija omogućavaju prenošenje nervnih impulsa od površine kože do odgovarajućih centara u mozgu koji će te impulse tumačiti. Receptori za dodir predstavljaju različite vrste organa od kojih svaki vrši određenu funkciju. Neki od tih organa su Majsnerovi korpusi, Merkelovi diskovi, Pacinijevi korpusi i Golgi-Maconi korpusi. Veliki broj receptora za dodir gusto je raspoređeno na površini kože koja se nalazi na gornjem delu tela, i to pogotovo rukama, šakama i prstima, dok se manji broj receptora nalazi u donjem delu tela, udovima i kičmi.

 

Koja je funkcija čula dodira?

Čulo dodira predstavlja jedno od pet osnovnih čula u ljudskom telu čija je funkcija prepoznavanje fizičkih karakteristika predmeta koji dođu u kontakt sa spoljašnjim delom tela.