Olfaktivno čulo

 

Čulo mirisa, poznato i kao olfaktivno predstavlja čulo koje prima mirisne stimuluse.

Ovo čulo posredovano je pomoću specijalizovanih senzornih ćelija nazalne šupljine. U cilju percepcije mirisa neophodna je interakcija između nosa (čija mukoza je sposobna da prenosi olfaktorne stimuluse) kao i ćelije odgovorne za transport ovih impulsa ka mozgu gde se dešifruju te percepiraju kao miris.

 

Miris je određen hemikalijama,  na koje senzorni receptori reaguju. Ovi hemoreceptori lokalizovani su na olfaktivnom epitelu,  delu tkiva lokalizovanog u višim partijama nosne šupljine.

 

Olfaktorni epitel sačinjen je od tri tipa ćelija: senzornih neurona (od kojih je svaki sa primarnim cilijama),  dajući potporu ćelijama između njih kao i bazalnim ćelijama koje se pravilno dele te produkuju mlađe senzorne neurone radi obnove odumrlih.

 

 

Olfaktivni receptori predstavljaju familiju G-protein parnih receptora ili GPCRs na kraći period. Postoji nekoliko primera: receptori za peptidne hormone, receptor iza ukus, svetlosni receptro rodopsin, GABA receptos na određenim sinapsama u moždanom tkivu.

 

Šta je miris ?

 

Miris predstavlja jedno od pet čula koje omogućava čoveku da registruje miisne stimuluse. Hemoreceptori su specijalne ćelije koje su odgovorne za prijem mirisa i sposobne su da eaguju na hemisjke karakteristike mirisnih supstanci. Lokalizovane su u određenim regijama mozga gde je nazalna mukoza, poznata kao olfaktorna mukoza i karakteriše se žućkastom pigmentacijom.

 

 

Ovi neuroni su visokospecijalizovani sa nakupinom cilija i bazom sa produženim nervnim vlaknima – preko etmoidne kosti (kost koja gradi krov nazalne šupljine), dosežući do olfaktornog bulbusa; odatle polaze neuroni koji šalju impulse u mozak. Unutar olfaktivne mukoze, mirisni molekuli postaju rastvorljivi pre nego dospeju na neurone. Ovo je fenomen koji šalje nevne impulse i informacije o specifičnim karakteristikama mirisa. Oni prolaze kroz olfaktivne bubluse i konačno stižu do moždanih centara.

 

 

Patološki poremećaji mirisa mogu biti u dva oblika – kvantitativni i kvalitativni. Kvantitativni poremećaj karakteriše se postojanjem hiposmije ili parcijalne redukcije čula mirisa, dok je anosmija  predstavljena kao totalna redukcija čula mirisa. U slučaju redukcije kvaliteta čula mirisam govorimo o parosmiji koja predstavlja poremećaj koiji se karakteriše pojačanim osećajem čula mirisa u ljudskom organizmu. Uzočni poremećaj ovog stanja može biti:  rinitis, sinusitis, karcinom,  lezije mukoze različitog porekla (virusne, traumatske ili zapaljenske). Poremećaji mirisa mogu nesumnjivo uticati i na osećaj ukusa.

 

Koje su osnovne funkcije čula mirisa?

 

Čulo mirisa  predstavlja pomoćno čulo radi percepcije mirisnih moelkula te omogućava identifikaciju određenih objekata ili hemikalija u našoj sredini.

 

Ljudsko čulo mirisa sposobno je da razlikuje između 100 i 1000 različitih kombinacija mirisnih molekula, od kojih svaki ima svoju specifičnu strukturu.